I don't know how I feel when I'm around you
Evo odlučih nakon vise od 3 miseca napisati tu nesto...
Danas sam se prvo šokirala, a onda nasmijala kada sam vidila link svog bloga u Pegli.
Onako u nevjerici sam buljila i smijala se. Pa ono blog je čisto sranje, a i ja više ne znam pisati. Ali dobro, ni to nije važno nego nisam napisala ništa 3 miseca, 3 MISECA. ROFLMAO
Prošli post se odnosio na jednu osobu koju vjerojatno nikada neću imati radi kilometara i kilometara... Al naravno, prošlo me. A prošlo bi me još brže da je bio tu. Ja sam jebeni vuk samotnjak i nitko mi ne može stat na kraj 
Hm...Škola. Bolje da ne govorin, uz prekrasne ocjene mi ne gine ni ukor očito..
A ovaj blog, hitno moram promijeniti dizajn, ovaj me uzasno nervira sad..
A promijenit cu ga ukoliko mi se bude dalo pisati, a i odlučih da se više neću ni truditi pisat nešto dobro.
Srat ću, srat i srat..Uostalom, ko šta to i inače radim 
I gledam sad sranje koje sam napisala u 12. misecu..
Je li moguće da sam tako prazna?
Sve što je nekada predstavljalo mene, sada samo visi u zraku i nemoćno bulji očekujući da prepoznam i uzmem. O da, prepoznajem ali mi nije jasno čije je sve to zapravo...
Znam da je moje, al ja više nisam ja. Kao da svi ti događaji, svi ti osjećaji, cijela ta osobnost ne pripada meni. Ne više, jer ja sam samo ljuštura s imenom, puna bijesa. Puna gnjeva. Želim ga istresti. Nije me briga više ni gdje, ni kada, niti na koga.. Samo se želim rješiti.
Ali on ne želi otići, ne želi me pustiti na miru. Želim ga sublimirati, neutralizirati, istući , izgrebati... Bilo što... Samo da nestane... Kroz moje žile teče negativa. Puže mi pod kožom, provlači se lagano nadražujući svaki atom mog tijela... Ne želim osjećati ništa osim olakšanja. Ako ne prenesem na nekog drugog eksplodirati ću. Želim tući, želim vikati, želim se podsmjehivati, želim biti sarkastična... Želim olakšanje.
O koji shit shit shit shit shit...
Zvuči tako jebeno emo
I ništa, odlučih nadalje da sam odsad u vlastitom filmu, pa ako vidite nekoga tko izgleda ovako :
... To sam ja
07.03.2007. u 22:58 |
13 Komentara |
Print |
# |
^
mhm
Teško je imati nešto što zapravo nemaš.
22.11.2006. u 23:53 | 5 Komentara | Print | # | ^glupost.
Ima dana kada pomisliš da si pukla.
Pogledaš svijet oko sebe i zaključiš, da ja sam luda.
Baš kao i oni.
Odakle mi pravo da pomislim da nisam luda...Da sam bolja, da sam iznad toga.
Ne, ne mislim to.
Mislim da sam luda.Baš kao i svijet oko mene.
Pričaju moji za stolom (zaprepašteni) kako je lik od dvadeset i nešto godina ušao u kafić i upucao bogtepitakolikoljudi.
Moja reakcija : podrugljivi podsmjeh
Njihova reakcija na moju reakciju: Nije smišno! Kako možeš tako... ( zaprepašteni pogledi )
Mislim...Jebote, daj stani malo. Ja bi sad tu trebala plakat i naricat nad njihovom sudbinom.
To je ko da mi kažete da je mačku udrilo auto i da ja krenen cvilit. Sad pomišljate nešto tipa, koji je tebi kurac curo, smrt mačke nije isto ka smrt čovika, etc. Kurac nije. Ovaj svit je lud, poremećen, izopačen.
I da. U pravu sam. Danas je ista stvar udavit mačku i ubit par ljudi. Pogledajte malo, ljudi se stalno kolju. Da se svaki put iznervirat kad se par luđaka poubija...pih.
Enivej.To je samo primjer.Svit je otiša k vragu u svakom pogledu. A ja...skupa s njim.
hm...
Sjedile su u malom crnom automobilu.Polagano su se kretale u koloni dok je zrak ispunjavala napeta tišina.Mogla je osjetiti slatkasti miris vanilije kako joj se uvlači pod kožu, gmiže i izdajnički uništava svaki atom sreće koji je marljivo prikupljala svake sekunde ovog jutra.U tišini je čekala semafor, znajući što onda slijedi...Crveno svjetlo kao i inače.Majka je tiho propiskutala nekoliko riječi upućenih njoj.Pogledala je u daljinu preko volje i mehanički procijedila nešto u stilu oprosti.
Zeleno svjetlo, prekasno..
Auto je zabrujao, žena koja je sjedila pokraj nje za volanom nije više šaptala, povisivala je ton.Svake sekunde govoreći sve glasnije. Nabrajala joj je sve njezine mane.Na trenutak je osjetila krivnju i žaljenje.Poželjela joj je reći kako je u pravu i kako joj je žao. Poželjela je reći da će se popraviti. Bilo što da ublaži reakciju te žene i da je učini sretnom. Žena je počela kriviti za svoje nesanice, za to što joj se tresu ruke,jer joj se vrti, krivila je za podočnjake ... Nije mogla vjerovati, opet je poklekla i osjetila krivnju. Nije znala što se događa u njenoj glavi....Ljubav se mješala s mržnjom...Pomisli, da..Mrzim ju..
Bijes je kolao žilama, stisnula je zube i grizla jezik. Stavila je slušalice na uši i navila muziku do kraja.
Zurila je u daljinu razmišljajući o suboti.Da...onda je neće vidjeti cijeli dan.Iako nije gledala, znala je da žena, ta žena koja je sjedila pokraj nje, ne njena majlka...Znala je da psuje i plače što glasnije može da bi izazvala osjećaj krivnje kao maločas. Uzalud... Nije je više vidjela ni čula.
Svi oko mene se taman izvlace iz depresije..Sav pesimizam,svo crnilo,svu tugu izbacuju iz sebe..
Svima sve postaje šareno,lepršavo,ispunjeno,sretno.A ja koja sam dosad bila sretna,pretpostavljam da sam prekjucer uronila u zakašnjelu rujansku depresiju(čitaj-bezrazlozna depresija).
Jednostavno ne mogu podnit samu sebe..Osim ako iman odgovarajuce drustvo i odgovarajucu atmosferu =)
Mah..Sutra opet gimnazija,al zanemarit cu profesore,predmete i sve to.Triba se sitit se da cu vjerojatno bit oke raspolozena uz svu tu buku te poneku dragu i nasmješenu osobu :)
Jedna od boljih prijateljica u nedilju ide u zg..tako da san litlbit tužna,ali bit će njoj lipo gori na faxu...Dok cu ja zapet u ovoj vukojebini :P
A ništa, odo ja poslušat još jednom Shiny happy people.Možda me i oraspoloži :)
jbt
Ja umiren od umora. bOGtejeBo rečenice.
Iden obuć marte.
Nema veze sta nigdi ne iden.
*vraća se*
Jer mislite da je bitan izgled klupice ispod prozora...estetski ugođaj jel..to me ..pa ubija. trenutno.
kakve veze ima kak zgleda ne..bitno da je ima..da se ne truni beton.ako se ne truni..koji ce ti kurac klupica.novo pitanje...od čega mi je klupica ispod prozora...mramor neki...?
ma daj..odo slušat one barčeve najdraže pisme..jer mi je da popis..koji je pisa od šibenika do primoštena u busu.i naredija mi je da ih poslusan..da moran..i podcrtava je.ludo dite.
P.S. Opet me kvake fasciniraju.
P.S.S. jel mislite da bi ovaj post triba u kategoriju mode ili gastronomije?
pa dobro onda..nek bude obitelj.
ne znan sta mi je..
triba mi nesto..
i svi me mame
ali kad okrenem leđa
kao da namjerno mjenjaju odluke.
i tako to
Odlučih da bi se mogla makar javit (ma samo za tebe angie=) buduci da necu pisat na dugo i nasiroko.
Neman inspiracije, a i kad je iman postovi su mi bože-sačuvaj.
Žaj mi je šta nisan bila na Đubrivu, ali jebiga. Popravni su me zajebali.
Uostalom, koliko god da san zaslužila da neiden opet mi je ža.
Danas je mom dragom pesu rođendan.
Dosadile su mi veceri u primostenu, jedva cekan Crtaonu. 
Iako nije da mi se bas zuri s pocetkon godine, skolske mislin.
Zapravo ono sta mi je dosadilo je kafić di je usrana muzika,bar za moj ukus.Nisu narodnjaci al svejedno mi glava puca pod tin zvukovima.
A i otisli su neki ljudi.Uglavnom večeri slične.Želim promjenu i ono kad jedva dočekan izlazak i subotu i znan da ce svaki bit unikatan.
Sad kad san se sitila skole, pozdrav svima koji su bili sa mnom na popravnom.
I naravno pozdrav svima koje san vidila u Tonija jutros.
Ajme..Pivnica
Poželjela sam pojesti sladoled
Poželjela sam ju vidjeti
Poželjela sam vruću čokoladu
Poželjela sam jagode i šlag
Poželjela sam leptiriće
Poželjela sam ga vidjeti
Poželjela sam da me poželi zagrliti
Poželjela sam da me zagrli
Poželjela sam sreću
Tada sam ugledala oči.Ugledala sam pravilne obrve i duge trepavice.
Ugledala sam smiješak.Poželjela sam biti poput nje.Tako lijepa, tako pametna. Tako sretna.
Duga kosa joj je padala preko ramena i presijavala se na suncu u bezbroj boja..Sunce je naglašavalo njen prekrasan brončani ten.Vidjela sam je..Vidjela sam sreću kako pršti iz nje.Tada mi je pogled ponovno odlutao na njezine oči,nije se više smiješila.Bila je uvjerena da je nitko ne gleda...I tada..Iz njenih očiju nije više isijavalo sunce.Trepavicama je polagano prekrivala oči, kao na izdisaju.Plavo bistro jezero sada je bilo zamućeno suzom.Iznenada je ugledala nekoga...Suze je prekrila lažnim osmjehom a iz njenih očiju isijavala je iluzija sreće.Suza je kapnula,a u njenim očima ponovno su se ocrtavale tajnovite, tamne siluete izdaje.
Pronašla sam svoj obris u ogledalu.Ne, nisam bila ni upola lijepa kao ona.Poderane nogavice padale su preko išaranih i zgužvanih starki.Ugledala sam boru na svom licu.Boru koja je tu bila radi smiješka koji se ponovno vratio na moje lice.Boru koju ona nije imala na svom savršenom licu.Moje oko bila je livada a sreću je isijavao onaj maleni leptirić koji se opet vratio na nju.Nisam više željela biti lijepa poput nje, nisam željela biti zgodna poput nje..Nisam željela biti savršena poput nje, jer ja imam nešto što ona nema. Ja sam sretna.
izgorena 
da..izgorena...doslovno..fizički...
ja i još jedna cura...e..sad van baš neću reć koja...:D ...smo sinoc izasle zapalit..
Uglavnom, došle smo na ideju da odemo kod mene gledat Donnie Darka...Za ne falit ,ponile njen video (:jerbo moj ne radi :) i tek kad smo došle k meni i spojile jebeni video, skužismo da je uzela krivu kazetu ( psmtr!!)...Tako da smo gledali neki defektni film,ne sican se niti kako se zove, toliki je utjecaj ostavija na mene..I cilu noć smo pričale...I u 7 ujutro na plažu išle. Sve je bilo divno krasno..ALI ja sam naravno zaspala nakon plivanja i probudila se oko podne...SUPER..JEEEE... Naravno sad san ko rak...Tako da cete mi oprostit sta neman inspiracije i sta pisen ovako glupi post.
P.S. Jel me čini ludon to šta zaledin kockice fante i koristin ih u fanti umisto leda?
( bar se fanta ne razvodni ? )
25.06.2006. u 15:43 |
6 Komentara |
Print |
# |
^
